Svetkovina Svih Svetih, razmatranja iz tri knjige

Svi sveti

Fra Angelico - Svi sveti, 15. stoljeće

Razmatranja iz knjige: Cezner, Đuro, "Blagoslovljen Bog u svojim svetima, kratke pouke za blagdane i razne zgode - četiri godišta", Sarajevo, 1938.

1.godište

Svi Sveti

Što su sveci

Danas je dan slavlja za svetu katoličku Crkvu. Ona sveta Majka puna ponosa i radosti diže oči prema nebeskom Jeruzalemu i vidi tamo milione svoje djece pred Božjim prijestoljem. Ona ih je porodila svom nebeskom Zaručniku, ona je brižno nad njima bdjela, bila im je anđeo čuvar na trnovitom putu života da ne skrenu na stranputicu ili ih je sa stranputice izvela na put spasonosne pokore, ona ih je dovela do izvora vječne sreće. Veliko je danas veselje i slavlje Crkve, jer su njezina djeca okrunjena vijencem slave i sreće, jer su ona ures i dika neba i zemlje.

Da vidimo koga Crkva proglašuje svecem, kako to čini, da li su sveci u istinu sveti i veliki.

Sveti su svi oni, koji su u nebu, a posebno svecima nazivamo one, koje je Crkva proglasila svetim radi njihovog izvanredno svetog života i čudesa, što su se dogodila na njihov zagovor. Crkva proglasi nekoga najprije blaženim. Za to se traži, da je netko živio i umro na glasu osobite svetosti. Ta izvanredna svetost mora nadilaziti svetost drugih revnih kršćana, ona mora biti heroička t.j. junačka i to osobito u krepostima bogoslovskim: u vjeri, ufanja i ljubavi te u čudorednim: u razboritosti, pravičnosti, duševnoj jakosti i umjerenosti. Kod mučenika vrijedi mučeništvo kao dokaz heroičnih kreposti. Uz svetost se traže barem dva čuda, koja su se dogodila po njihovom zagovoru. Za sve ovo traže se najsigurniji dokazi. Kada je sve tako dokazano, da je isključena svaka sumnja, onda sv. Otac proglasi, da se onaj sluga Božji ili službenica uvršćuje među blažene t.j. da se mogu javno štovati u nekom kraju ili kojoj redovničkoj obitelji. Ako štovanje blaženika u puku ostane i raste, te se na njegov zagovor dogode još najmanje dva čuda, onda se blaženik proglasi svetim. Proglašenje svetim je svečani čin sv. Oca, kojim određuje, da se neki blaženik ima javno štovati kao svetac u cijeloj Crkvi, da mu se uspomena ima slaviti na određeni dan.

Kako je postupak Crkve u proglašenju svetaca savjestan, evo jednog primjera.

Dok je papa Benedikt XIV. još bio kardinalom, pohodi ga neki engleski lord, anglikanac sa svojim prijateljem. Kardinala su nekamo hitno pozvali. On ponudi onoj dvojici, da u njegovoj odsutnosti pregledaju spise o proglašenju blaženim nekog sluge Božjega. Iza dugog izbivanja upita goste, šta misle o procesu. Lord i prijatelji mu odgovoriše, da se upravo dive savjesnosti i strogosti, kojom se vodi proces, pa su uvjereni, da će sluga Božji biti proglašen blaženim osobito radi čudesa, koja su sigurno dokazana. Kardinal im na njihovo veliko iznenađenje odgovori:"Ipak od svih čudesa nismo niti jedno jedino priznali, jer nam nisu potpuno dokazana."
Uz ovakvu savjesnost i uz nepogrešivost Crkve nijie nikakvo čudo, da su sveci doista pravi velikani, koji su svojom svetošću postali vjerne slike onoga Najsvetijega, koga u nebu uživaju. Da se o tome još bolje uvjerimo promotrit ćemo nekoliko slika svetaca Božjih. Nećemo iznositi slike presvete Djevice, onog najsavršenijeg stvorenja Božjeg, nit ćemo govoriti o savršenoj skromnosti i pravednosti sv. Josipa, niti o ljubavi i revnosti apostola. I u drugim je svecima divan Bog i njegova Crkva.
Eno sv. Stjepana prvomučenika, kako moli poput Isusa za ubojice svoje, kako im sve oprašta. Eno sv. Antuna pustinjaka, koji poput Isusa hoće da bude potpuni siromah. Ostavlja bogatstvo i odlazi u pustinju, gdje moli i radi, gdje mu je hrana komad kruha, a postelja tvrda zemlja. Eno sv. Agate, koja hoće u nevinosti biti slična svome Spasitelju, pa mu zavjetuje svoje djevičanstvo. Nju bogatu i lijepu prosi bogati velikaš, carski namjesnik, ali ga ona odbija radi Krista. Ona rađe umire u strašnim mukama kao mučenica za vejru i svetu čistoću.
Sv. Ivan Zlatousti, carigradski patrijarha, divni govornik, ustaje neustrašivo proti svakoj nepravdi i proti grijesima i sablazni carskoga dvora. On zna, da mu radi toga prijeti progonstvo ili smrt, nu on ne zna za strah, kada treba raditi za Slavu Božju. Kada su mu prijetili progonstvom, on mirno govori:"Samo se jednoga treba bojati - a to je grijeh." Bio je poslan u progonstvo, gdje je puno trpio i umro. U najvećim mukama govorio bi:"Bogu hvala i čast za sve." To su bile i posljednje njegove riječi. O kako je ovo divna slika velike vjere, pravičnosti, duševne jakosti i ljubavi prema Bogu.
Sv. Ivan milostinjar razdijielio je još kao svjetovnjak svoje bogatstvo siromasima. Kada je postao patrijarka u Aleksandriji, odmah je dao sabrati sve prosjake grada, njih 7000, pa ih je uzdržavao. On je bio otac siromaha, zaštitnik progonjenih, pomagač svih potrebnih. Uz to je bio ponizan i krotak. Kada ga je neki prosjak bezobrazno pogrdio, što mu je dao malo milostinje, htjele su sluge prosjaka istuči, ali on toga ne dozvoljava govoreći:"Ja već 60 godina vrijeđam Isusa svojim djelima, pa zašto ne bih pretrpio ovu malu uvredu." Drugom ga je zgodom uvrijedio prosti čovjek, njegov dužnik, a on mu se osvećuje time, što mu oprašta sve dugove. Ovomu svecu je bio sličan sv. Ivan od Boga, koji je tražio bolesnike i prenosio na leđima u svoju bolnicu.
Sv. Čiril i Metodije ostaviše visoke časti i domovinu, a uzeše na se sve poteškoće i progonstva, da privedu slavenske narode Kristu. Sv. Franjo Saleški obilazi pješice gorovite krajeve Švicarske, izvrgava se bjesnilu krivovjeraca kalvina, te sam obraža preko 70.000 ljudi. To je postigao svojojm učenošću i molitvom, a ponajviše blagošću. Kad je sreo neprijatelja na ulici, pružio mu je ruku veleći:"Znam, da ste mi neprijatelj, ali ja vama nisam. Kad biste mi jedno oko izbili, ja bih vas i onda s onim drugim prijazno pogledao." Sv. Franjo Ksaverski odlazi u Indiju, pa u Japan, da naviješta Isusa. Trpi i radi, a nikad mu nije dosta križeva, pa on govori:"Još više, Gospodine, još više." Njegov trud Bog pomaže i darom jezika i darom čudesa, pa je uskrisio i više mrtvaca. Sam je svojom rukom krstio više stotina hiljada pogana.
Ovo je samo nekoliko sjajnih slika svetaca Božjih. A tko bi mogao izbrojiti sve kreposti i odlike svih svetaca. A kako su sjajne slike velikih i poniznih crkvenih naučitelja, pa onih hrabrih mučenika, bijelih i sjajnih djevica, pa onih skromnih redovnika i redovnica, kako su divni oni, što se posvetiše u obitelji svojoj. O Bože, kako su te sveci ljubili, kako su za te živjeli. O Bože, i mi želimo tebe ljubiti i približiti se tvojoj Svetosti. O Bože, podupri milošću svojom slabost našu. O vi sveci i svetice Božje, molite za nas.

                                                                               ***

Razmatranja iz knjige:  Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup zagrebački, "Propovijedi, govori, poruke (1941-1946), Pripremili i Uvod napisali . Batelja i C. Tomić; AGM, Zagreb, 1996

 "Blaženi krotki jer će oni baštiniti zemlju!" (Mt, 5,5)

(Propovijed u stolnoj crkvi, na blagdan Sviju Svetih, 1. studenoga 1941.)

Predragi vjernici!
Osam blaženstava ocrtao je Krist Gospodin u svom divnom govoru na gori blaženstava, onako kako nam to stavlja danas pred oči sveta mati Crkva u evanđelju Mise. I kako god se ljudima ovoga svijeta ta blaženstva pričinjaju zapravo ludošću ili čak nesrećom, i zato čine upravo protivno od toga, tako nema nikakve sumnje za one, koji sve gledaju očima svete vjere, da ono što neprevarljiva Istina uči, da tako i jest. I kad ta Istina kaže - blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju - onda tako i jest, makar koliko nas naša pokvarena narav uvjeravala o protivnom
Ako su u kojem razdoblju ljudske povijesti imali ljudi razloga da razmišljaju o tom, imaju sigurno razloga zamisliti se u to u ovo naše doba.
Blaženi krotki, jer oni će baštiniti zemlju!
Da! možda je to jedna od najgroznijih zabluda našega vremena, da su izobrazbu uma odijelili od izobrazbe srca. Za prvu se činilo sve. Nije se žalilo ni milijunskih svota za gradnje znanstvenih instituta, škola i akademija. Nije se žalilo ni vremena ni truda, da se mladež usavrši u tehnici, u športu; u plivanju, u skakanju, u rvanju, u letenju, u bacanju koplja. Ali za kulturu srca činilo se malo ili ništa. A ono što je Crkva trudom i mukom izgradila u ljudskim dušama, to su drugi ili svjesno ili nesvjesno nastojali što prije razoriti. Je li dakle čudo, da je došlo ono što je moralo doći? Tamo, primijetio je netko s pravom, tamo gdje se glava mladog čovjeka puni samo znanjem, a srce prepušta pustošenju sjetilnih nagona, tamo se u gornjem spratu dovršuje babilonski toranj, a u donjem razvalina primiče kraju.
Nema nikakve sumnje o tome, da nikada do sada nije svijet vidio toliko napretka u svim granama ljudske znanosti, kako je to slučaj u ovo naše doba. Ali nema nikakve sumnje ni o tome, da je rijetko kada bilo toliko razaranja u povijesti svijeta i uništavanja vrednota, koliko u ovo naše doba. Ljudskom društvu manjka kultura srca; a ta je konačno duša svake istinske kulture, i bez nje se ne može uopće govoriti o kulturi čovjeka niti o kulturi naroda. Gdje naime nema plemenitih srdaca, tamo može biti samo bešćutnih i okrutnih srdaca. A gdje ima samo bešćutnih i okrutnih srdaca, tamo nema čovjeka dostojnih čina, nego nagonski život zvijeri, koja jedna drugoj otima što osjeća da je za nju bolje.
Takvo stanje našao je Isus Krist, kad je došao na ovaj svijet. Svjedok je sv. Pavao apostol, kad za ljude onoga vremena kaže, da su bili "puni svake nepravde, zlobe, lakomosti, pakosti, puni zavisti, ubijstva, svađa, lukavih zloćudnosti." (Rim 1, 29). Takvo je stanje uvijek nanovo iskrslo tamo gdje se zaboravilo na oplemenjenje srca.
Kad je dakle Isus Krist postavio načelo - blaženi krotki - i kad je obećao nagradu, da će - baštiniti zemlju t. j. kraljevstvo Božje, - onda je, buduć riječ njegova nije riječ nemoćnog čovjeka nego svemogućeg Boga, koji riječi provodi u djela, onda je velim sigurno, da je učinio više za čovjeka nego sve škole i naučni zavodi na zemlji.
Da se o tome uvjerimo, dovoljno je baciti samo jedan pogled na nebo, na ono nepregledno mnoštvo svetaca i svetica Božjih, koji su vjerovali riječi Kristovoj i koji su danas u posjedu one prave zemlje, ne zemlje mrtvih, nego "zemlje živih", prema riječi psalmiste:"Credo videre bona Domini in terra viventium - Vjerujem da ću vidjeti dobra Gospodnja u zemlji živih!" (Ps 27,13). Blago krotkima! rekao je Krist. I one nepregledne hiljade svetih, koje slave sada Trojednoga Boga na nebesima, toj pravoj "zemlji živih", jer nikada više ne umiru, ti su, velim, vjerovali riječi Sina Božjega. Iz ljubavi prema Njemu ustrajali su u borbi na ovoj zemlji, ne protiv bližnjih svojih, nego protiv svojih strasti, da postanu krotki i da postanu jednom dionici i vlasnici "zemlje živih" kraljevstva nebeskoga. Kao što naime pala ljudska narav teško podnosi udarce sa strane  drugih i nevolje života, pa im nastoji izbjeći, tako su i obratno sveci, dok su bili na ovoj zemlji, strpljivim i blagim srcem primali udarce života, dolazili oni s lijeva ili s desna, sprijeda ili sa strane, od prijatelja ili neprijatelja, s pravom ili nepravom; daleko od svake srdžbe, daleko od pomisli na osvetu, bez mrmljanja, bez psovke, bez tužaljki, znajući da "diligentibus Deum omnia cooperantur in bonum - onima koji Boga ljube, sve zajedno pomaže na dobro" (Rim 8, 28).
Jest! Onima, koji Boga ljube, sve se obraća na dobro! Kratkotrajno strpljivo podnošenje životnih nevolja na zemlji mrtvih, naplatio im je Krist vječnim radostima u zemlji živih. Velim, na zemlji mrtvih u poredbi sa zemljom živih. "Zemaljski naime život, veli sv. Grgur Papa, u poredbi s vječnim životom, valja prije nazvati smrću nego životom. No koji jezik može izreći ili um shvatiti, kolike su radosti nebeske domovine; biti u društvu andjela i sa preblaženim duhovima prisustvovati proslavi Stvoritelja, gledati lice nazočnog Boga, neograničeno svijetlo gledati, bez straha biti i radovati se daru neraspadljivosti." (Hom. 37 in  Evang).
Blagdan je danas Sviju Svetih! Proslava je danas milijuna znanih i neznanih junaka svete vjere: mučenika i ispovjednika, djevica i udovica, koji su svi izašli kao pobjednici u borbi za vječni život. Pobjednici nad samim sobom, nad svojim strastima i slabostima. Medju njima je golem broj i onih, za koje je rekao Krist:"Blaženi krotki jer će baštiniti zemlju!" I da danas jednoga između njih upitamo, što nam je činiti, sigurno je, da bi nam odgovorio sa svetim Pavlom."Budite sljedbenici moji, kao što i ja Kristov!" (1 Kor 4,16).
Da! Nasljedujmo ih u kreposti, ako hoćemo da budemo s njima dionici blaženstva. "Non coronatur nisi legitime certaverit." Tako nas opominje sv. Pavao apostol. "Nitko ne će biti okrunjen, ako se ne bude zakonito borio." (2 Tim 2, 5). Na tu nas krepost krotkosti i blagosti potiče ponajprije sam primjer Boga Stvoritelja, za kojega veli Psalmist:"Quonian tu Domine suavis et mitis et multae misericordiae omnibus invocantibus te! - Jer si ti, Gospode, dobar i blag i mnogog milosrđa za sve koji Te zazivaju!" (Ps 86, 5). Ta sjetite se se samo koliko se puta prokune sveto ime Njegovo samo u našoj Domovini! Kad bi On, Svemogući, za uvredu svoga beskrajnog Veličanstva primijenio iste mjere kao zemaljski vladari za uvredu svoga ograničenoga, onda bi već davno morao zatrti čitav ovaj svijet. A ipak ga još uvijek trpi i obasiplje nebrojenim dobrima svaki dan, pa i onda kad ga kažnjava.
Na tu nas krepost krotkosti i blagosti potiče Spasitelj Isus Krist i riječju i primjerom. "Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca i naći čete mir dušama vašim!" (Mt 11.29).
Na tu nas krepost krotkosti i blagosti potiče i misao na vlastitu korist. Malo što je David tako vruće molio Boga kao ovo:"Viam tuam demonstra mihi et semitas tuas edoce me! - Pokaži mi, Gospode, putove svoje, nauči me hodati stazama tvojim!" (Ps 25, 4). Znao je naime, da ga samo putovi Gospodnji mogu dovesti pravoj sreći i miru. A komu najradije pokazuje Gospod putove svoje? "Docebit mites vias suas - Uči krotke putevima svojim." (Ps 25, 9).
O kako bi lijep bio život već na ovoj zemlji, kad bi ljudi shvaćali riječi Kristove:"Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju!" (Mt 5, 5). Kažu da su u staro doba mornari lijevali ulje u uzburkano more, da spasu ladju od propasti, Kudgod se ogledamo danas, čini nam se čovječanstvo nalik ne na uzburkano more nego na razbješnjeli ocean, kojim se bacaju valovi ljudskih strasti, mržnje i bijesa. Učinimo i mi slično. Lijevajmo koliko samo možemo u taj razbješnjeli elemenat ulje božanske dobrote, samilosti i blagosti, da se stišavaju valovi strasti i čovjek dočeka onaj blaženi čas mira, za kojim toliko uzdiše. Konačno ćemo nagradu primiti u nebu. Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju, to jest kraljevstvo Božje i život vječni!

                                                                               ***

Razmatranja iz knjige: Antolović, Josip, "Duhovni velikani, sveci Katoličke crkve II. dio: srpanj-prosinac", Zagreb, 1998.

Studeni
1.
Svi sveti

Danas, Crkva na putu , u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu, u konačnoj nebeskoj slavi. Nemoguće da slavi svakog pojedinačnog u slavi, Crkva "jednom svetkovinom časti sve svete" - kako to lijepo izriče i molitva današnje svetkovine. Njihovo je mnoštvo veliko, kako to svjedoči i sv. Ivan u svom Otkrivenju kad kaže:"Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem." U tom se mnoštvu nalaze i toliki sinovi i kćeri iz našega naroda, među njima, vjerujemo, i zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji dr. Josip Lang, koji je umro baš na današnji dan. Sve to silno, neprebrojivo mnoštvo u radosti stoji "pred licem Jaganjca"
Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.
Podrijetlo svetkovine Sviju svetih valja tražiti na Istoku već tamo u IV. stoljeću. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je stoljeću isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu, a 100 godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji poganski hram Pantheon, posvećen svima bogovima, pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. I tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv:"Sancta Maria ad Martyres" - crkva svete Marije i svetih mučenika.
Kako je poznato, Pantheon je vrlo originalna građevina s otvorenom kupolom kroz koju ulazi svjetlo. Na svetkovinu Svih svetih kroz taj je otvor padala u crkvu kiša rumeno žarkih ruža, lijep simbol svetih mučenika i njihove Kraljice. Bilo je to za vrijeme svečane svete mise. Papa Grgur IV. premjestio je god. 835. svetkovinu Sviju svetih na 1. studenoga. Vjerojatno zbog jednostavne prikladnosti, kako to u XII. stoljeću svjedoči Ivan Beleth. Prikladnost se sastojala u tome što je nakon završene žetve i berbe bilo lakše osigurati hranu i piće za veliko mnoštvo hodočasnika koji bi tom zgodom nagrnuli u Rim.
Glasoviti Alcuin, učitelj cara Karla Velikoga, bio je jedan od velikih širitelja svetkovanja blagdana Sviju svetih. On je bio rodom iz Yorka u Engleskoj, a Kelti su već u starini smatrali svetim prvi dan studenoga koji je po njihovu sudu označavao početak zimskoga godišnjeg doba. Neki zbog toga misle da je blagdan Svih svetih prebačen od 13. svibnja na 1. studenoga pod anglosaskim i franačkim utjecajem, a ti su narodi baštinili opet neke tradicionalne religiozne običaje starih Kelta.
Svetkovina je Sviju svetih jednako popularna kako u istočnoj tako i u zapadnoj Crkvi. Njezinu ljepotu neka nam u svome Govoru za nedjelju Sviju svetih posvjedoči u ime istočne Crkve njezin veliki srenjovjekovni teolog Gregorije Palamas. Njegov se utjecaj u istočnoj može usporediti s utjecajem sv. Tome Akvinskoga u zapadnoj Crkvi. On je baš kao i Anđeoski naučitelj bio pravi mistik. Spomenimo da se Palamas rodio u Carigradu oko god. 1296., postao solunski nadbiskup oko god. 1340. te umro u tom gradu god. 1359. Evo nekoliko njegovih misli:
"Kad prorok u psalmu kaže:'Bog čini čudesne stvari u svojim svetima', onda dodaje:'On će dati snagu i hrabrost svome narodu' (Ps 67,36). Promatrajte umom snagu tih proročanskih riječi. Bog će čitavom svom narodu dati snagu i odvažnost.
Bog nije pristran ni prema kome. Pa ipak on čini čudesa samo svojim svetima. Sunce s visine jednakim (...) obiljem prosipa svoje zrake na sve; no ipak mogu ga vidjeti samo oni koji imaju oči i koji ih nisu zatvorili: i samo se tim čistim pogledom svojih očiju raduju čistoći svjetla... Tako i Bog s nebeskih visina daje bogatstva svoje milosti. On sam je izvor spasenja i svjetla iz kojeg se vječno slijeva milosrđe i dobrota. Pa ipak ne koriste se svi ljudi bez razlike njegovom snagom i milošću da bi se savršeno vježbali u kreposti i ostvarivanju čudesa, već samo oni koji su svoje odluke proveli u djelo te koji su prokušani činima svoje pripadnosti Bogu i svojom vjerom: oni koji su se potpuno odvratili od zla, prianjajući čvrsto uz Božje zapovijedi te upirući pogled svoga duha u Krista, Sunce pravde.
Krist ne samo da nudi nebo onima koji se bore, već ih i bodri ovim evanđeoskim riječima:"Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim' (Mt 10,32). Vidite, nikad ne možemo očitovati svoju vjeru i javno se opredjeljivati za Krista ako nismo od njega primili pomoć i snagu. A s druge opet strane naš Gospodin Isus Krist u budućem vijieku neće govoriti nama u prilog i neće nas predstaviti svome Ocu ako u nama nije naišao na povod da bi nas tamo gore sjedinio s njime.
Ukoliko je Božji sluga, svaki se između svetaca u svom prolaznom životu i pred smrtnicima izjašnjava za Krista. On to čini u kratkom razmaku vremena i u prisutnosti maloga broja ljudi. A naš će se Gospodin Isus Krist, koji je Bog te gospodar neba i zemlje, izjasniti za nas u svijetu vječnosti, pred Bogom, svojim Ocem, okružen anđelima i arkanđelima i svim nebeskim silama, u prisutnosti svih ljudi, poslije Adama sve do konca vjekova. jer svi će uskrsnuti i pojaviti se pred Kristovim sudištem. Dakle, u prisutnosti sviju i pred pogledom svoju on će učiniti da njegovi budu prepoznati, on će proslaviti i okruniti one koji su mu do kraja pokazali svoju vjeru."
Palamasovo se razmišljanje potpuno poklapa s Ivanovim Otkrivenjem u kojem stoji:"Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću 'izbrisati iz knjige života'; štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima" (3,6).
Kao građu za duhovno razmišljanje na današnju svetkovinu i sutrašnji spomendan vjernih mrtvih navodim nekoliko misli i iz bogate ostavštine pokojnoga pape Pavla VI. On je u podnevnom nagovoru prije Anđeoskog pozdravljenja vjernicima, okupljenima na Trgu sv. Petra u Vatikanu, na današnji dan god. 1965. rekao:"Vi i danas želite naš pozdrav i naš blagoslov. Dat ćemo vam ih rado razmišljajući kako ova dva dana - blagdan svetih i spomendan pokojnih - praktički zaključuju ciklus liturgijskih blagdana godine te pružaju veoma spasonosne misli koje naše razmišljanje prenose sa scene ovoga svijeta na onu budućega.
Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Spomen na mrtve ispunja nas potresenošću zbog tolikih uspomena i ozbiljnih razmišljanja koja su povezana s mišlju na smrt. Molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć!
Gospa, Kraljica neba, neka primi te naše molitve te od njih načini most između sadašnjega i onoga budućega života; neka nam bude Majka i u nebeskom životu!"
U želji da za današnju svetkovinu imamo, zaista, blagdanski obilan duhovni stol, navest ćemo nekoliko misli i iz knjige velikoga francuskog teologa, isusovca Henrija De Lubaca. Te su misli uzete iz knjige Paradoks i tajna Crkve. One se odnose na svetost sutrašnjice.
"Tko je mogao predvidjeti ono jedinstveno što će dati jedan Augustin, jedan Franjo Asiški, jedan Ignacije Lojolski? Isto tako nitko od nas ne može se danas ozbiljno uputiti u avanturu da opiše značajne crte koje će obilježavati svece sutrašnjice...
Budući pak da je naše doba izvrgnuto promjenama više od svih drugih te ga goni vrtoglavi vihor, predviđanja o tom predmetu čine mi se danas dvostruko nemoguća. To ne bi značilo samo računati bez Duha, koji je u svojim iznašašćima uvijek nepredvidiv, već to bi značilo spekulirati o značajkama i potrebama jednoga razdoblja čija nam sutrašnja situacija izmiče... Valja se, dakle, već unaprijed uvjeriti da svetac što ga očekujemo nikako neće biti u skladu s našim pojmovima, našim prognozama ili našim željama. Kad on bude prisutan, možda će nas šokirati, iznenaditi. Ako ga Bog bude podigao u našoj sredini, možda ćemo biti u napasti da ga odbacimo... No on će imati svoju 'osvetu'.
Govorimo o budućnosti. No ono što želim reći upravo je dio povijesti koji uvijek počinje iznova... Kako god svetac morao biti različan od svojih brojnih prethodinka, on će ipak reproducirati njihove bitne crte. On će biti siromašan, ponizan. Posjedovat će duh blaženstava. Neće proklinjati, a ni laskati. On će jednostavno ljubiti. On će Evanđelje uzeti doslovno, tj. sa svom njegovom strogošću. Tvrda će ga askeza osloboditi od njega samoga. On će baštiniti svu vjeru Izraela, ali dozivajući si u svijest da je ona prošla kroz Isusa. On će uzeti na se križ svoga Spasitelja i truditi se da ga slijedi.
Za naše osrednje čovječanstvo njegov život neće biti primjer i poticaj. Podvrgnut pogrješivosti kao svaki drugi čovjek, on, poučljiv prema Duhu, imat će onaj dar duhovnog rasuđivanja što je obećan Zaručnici - svetoj Crkvi - te se neće više plašiti ni najkorjenitijih obnova, no ne dajući se zavesti ni lažnim novotarijama. Kao i toliko njegovih prethodnika, odgovarajući novim djelima, novim situacijama, on će biti branitelj i oslonac potlačenih. Možda će jednako tako biti vođa ljudi. Možda će biti doveden do toga da osnuje i ne htijući neki novi institut takvog stila koji će nas u prvi mah začuditi. Možda će i u društvu igrati ulogu pa će se na tisuće trubalja javnoga mišljenja baviti njime. Možda će, naprotiv, biti i izoliran; možda će živjeti od mase nezapažen. Možda će njegova okolina gledati na njega kao na anakronizam, na nešto što spada u prošlost. Možda će biti neshvaćen, izdan, ostavljen od svojih: a tako je uvijek i s jednostavnom ljudskom istinom Evanđelja. Pod oblicima i u prilikama koje ne možemo predvidjeti, on će se ukopati u tajnu patnje, u predanje, u onu intimnu osamljenost - u odvratnost prema grijehu. On će također biti drugi Krist: ne čovjek koji bi htio nadmašiti Krista, već naprotiv čovjek čiji će sav ideal, sav život biti da se njemu suobliči.
Dakle, po njemu će kao i po njegovu Učitelju te u potpunoj ovisnosti o Učitelju prosijavati Božje lice..."

                                                                               ***

Stare poslovice, stare riječi, izrazi i pojmovi sakupljeni od mame i bake

Godinama sam marljivo skupljao starinske kajkavske izraze i riječi od mame i bake, a i od drugih. Zapisivao sam u rokovnik. Nije toga tako puno, ali da podijelim sa onima koje to možda zanima.

Prepisujem iz rokovnika onako kako je zapisivano.


Moj Milenko leg'o je da spava, od te muke zabole ga glava! (šaljiva narodna; veli se za nekoga tko izbjegava rad i poznat je po ljenčarenju.)

Kibic, drži gubec! (kartaši vele onima koji stoje sa strane da ne odaju tko ima kakve karte)

Na grani je sjedilo dvanaest ptica, došao je lovac i ubio tri. Koliko ih je ostalo? -tri, ostale su odletjele. (pitalica)

Na jednom brijegu su bili komunisti, a na drugom fašisti i jedni drugima su dovikivali:"Ej, vi komunisti!", -"Ej, vi fašisti!", A jeka je odgovarala: "-isti!", "-isti!", "-isti!"

Truclivec (nezadovoljnik; - onaj koji se truca. Osoba koju moraš moljakati da učini svoju dužnost i koja se još prenemaže i prigovara. Veli se i za onoga koji prigovara u vezi hrane).

Coprnjica, coprnjak (žena odnosno muškarac koji se bavi vradžbinama ili coprijama)

Napravek (podmetnuti predmet koji bi pod utjecajem vradžbina nekome trebao naškoditi. Urok ili vurok na kajkavski).

Unuk traži pilu i pita djeda, a baka sluša:"Deda, gdi je ona stara pila?" - a baka odgovori:"Ak' sam pila, za svoje sam pila!" (šala).

Namazanka (pogrdan naziv za ženu koja lice i oči premazuje raznim kremama i bojama da bi je muškarci uočili).

Koja mu je suđena, nije mu izgubljena. (Veli se za djevojku za koju se još ne zna, da će je mladić vjenčati ako mu ju je Bog dosudio).

Tko se ruga, rugo ga i stigne (narodna poslovica, npr. mati se ruga sinu s kakvom to djevojkom hoda, a on je poslije vjenča. Ili neka žena se ruga pred drugima o susjedi jer čudno hoda, a poslje nju snađe bolest.

Špotalo-dopalo (veli se da ogovarača i izrugivača stigne ono što je o drugima loše govorio).

Špot (pogrdan nadimak)

Špotati (držati kome prodiku, očitati bukvicu nekome kad nešto krivo učini).

Špotanci, jel sam špotance (preneseno značenje; dobiti ukor, slušati prigovor).

Svaka metla dobro mete dok je nova! (Primjer: veli se za onoga koji se tek vjenčao i trsi se pokazati boljim nego što je).

Ma pusti! Za sto godina ni kosti ni mesa! (veli se nekome da je sve prolazno i nevolje i loši ljudi).

Zadušek (neizvaljeno pile. Pile koje nije uspjelo probiti ljusku jajeta).

Tko je navjeći bedak na svijetu? -Onaj koji gostioničaru plati piti.  (pitalica)

Koliko ima zavoja na svijetu? -Dva, lijevi i desni. (pitalica).

Što znači STOP na prometnom znaku?- To su početna slova sljedečih riječi: Stani Tupane Opasnost Prijeti. (od instruktora u autoškoli).

Škrobotec (valovite neravnine na kosi zbog nepravilnog klepanja ili otkivanja).

Klepec (poseban čekić za klepanje ili otkivanje kose).

Babica (mali metalni nakovanj za klepanje ili otkivanje kose).

Stepnem te, metnem te eto mene na te. (poplun ili pokrivač)-pitalica.

Ne diraj lava dok spava! (veli se u šali onome tko te ometa u drijemanju).

Riba ribi grize rep! (ponavljaju djeca koja uče izgovarati "r").

Makni mi se s puta, ide baka ljuta! (u šali veli baka malom unuku koji se igra oko nje).

Črno malo na putu stalo, ime mu je Joj! (trn)-pitalica.

Črn, črno (crn, crno)

Črlen, črleno (crven, crveno)

Četiri uva dva trbuva (jastuk)-pitalica
  
Pišem, pišem pe-tnajst, dok napišem pe-tnajst, ako mi ne vjeruješ, piši si ga sam! (Riječi naglas).
IIIII IIIII IIIII (crtice na papiru).
Za stolom jedni gledaju i slušaju dok netko govori: Pišem, pišem... i za svaku riječ i naglašeni slog povuće crticu. Na kraju ovi prebroje i čude se kako je točno ispalo 15 crtica. Onaj koji piše crtice zapamtio je u kojem trenutku ih mora povući).

Lavrati, ne lavraj! (raditi kome štetu na usjevu, sjenokoši gaženjem nogama ili strojevima).
Zlavral (onaj koji je napravio štetu, zlavrao).

Zapuhnuti (kad se nešto zapuhne, riječ je uvijek o drvenim predmetima. Kad se motika rasuši i rasklima od topline, stavi se u vodu da se zapuhne. Odnosno drška se napuhne od vode i opet čvrsto prianja uz motiku).

Spuknuti (iščupati što iz zemlje, repu, korijen, panj).

Zabavlati, ne zabavlaj! (izazivati, raditi gluposti, ometati koga u radu, zadirkivati).

Ledina (oranica ili sjenokoša, polje. Prije je označavalo neobrađeno polje ali se značenje sve više gubi. Više se misli na oranicu). 

Tratina (travnati dio blizu kuće, manje površine i obično služi za prolaz na polje ili djeci za igru).

Celina (sjenokoša, neobrađeno tlo, više se misli na sjenokošu).

To ni niš', to bu prešlo kad se buš ženil. (u šali se reklo dječaku kad se povrijedio).

Starinci (moj naziv od milja za starine, stare ljude koji su časno i pošteno živjeli i radili prije nas).

Mučati, daj muči! (šutjeti, daj šuti!)

Vugni se, geni se (makni se. "Daj se geni!" - kreni! (na posao)

Nepoćudan (loše ćudi, nedokazan, onaj kome se ništa ne može dokazati, uvjeriti u što, onaj koji radi po svome unatoč savjetima i uvjeravanjima).

Vrćak (manji ograđeni vrt).

Spačen (razmažen, neodgojen, veli se o djeci).

Scartan (po riječi car, izbirljiv, spačen, razmažen, veli se o djeci).

Prevraćati seno (preokretati sijeno vilama ili roglama radi sušenja. Nakon košnje trava se posušila na gornjoj strani i preokretala na drugu).

Vile, rogle (alat od drvenog štila ili drške koji na kraju imaju željezne blago svinute rogove, slično čavlima, međusobno razmaknute. Ima ih četiri. Vile trojače. Duže su od običnih i imaju samo tri metalna roga i služe za utovar sijena i bala slame na kola.

Štilo (drvena drška na koju se nasađuju metalni dodaci poput motike, vila, sječiva sjekire, lopate, krampa, grablje).

Kramp (ali ne špickramp; alatka s drvenom drškom i četiri roga kao i vile samo svinutih tako da su okomito na dršku i služi za istovar gnoja sa kola. Zabode se kramp u gnoj i povuče da padne sa kola na zemlju. Općenito služi za povlaćenje, bale sijena, slame). 

Voz (voz sijena, slame. Obično se misli na sijeno koje je na sjenokoši natovareno na kola). Nametati voz sijena.

Zupci (drvena, metalna ili plastična alatka za skupljanje ili zubljanje sijena koje je preostalo na zemlji prilikom utovara sijiena na kola. Načinjena je od duže drške koja se pri kraju račva na tri kraja ali ne na svim zupcima, i spaja se na drveni dio kroz koji su zabodeni drveni zupci.

Prigrnuti seno (skupiti sijeno sa svih strana u jednu dužinu uz koju idu kola i na koja će sijeno biti natovareno ili balirano.

Kupača, složiti kupaču, rastepsti kupaču (kajkavski; kup sijena visok ovisno o količini sijena, može biti do metra ali i preko dva metra. Slaže se onda kad sijeno nije dovoljno suho, a prijeti kiša ili se suho sijeno ne stigne spremiti). 

Naj! (nemoj!, naj to delati! -nemoj to raditi!)

Nor, si nor?, si ponorel? (kajkavski; -lud, jesi lud?, jesi poludio?)

Norc (luđak)

Kmica, ići po kmici (mrak, -ići po mraku).

Šic! (uzvik kojim se tjeraju mačke i one kad čuju obično pobjegnu).

Pišćenci (pilići)

E moj Ivo, drevo dreveno, nigdar znega niš! (kajkavski; e moj Ivo, drvo drveno, nikad ništa od njega. U nekom društvu je to netko rekao za nekoga, a taj se slučajno baš zvao Ivo. To se kaže u šali, za nekoga tko je dosta nespretan u radu).

Poštrajiti štalu (počistiti staju, skinuti gnoj, izbaciti gnoj na gnojište).

Štala (Staja)

Gnoj (izmet stoke i peradi, izmetine općenito, prostor uz staju ograđen betonskom ogradom na koji se baca gnoj.

Gnojčina (gnojnica; mokrača od krava koja se skuplja u betoniranoj jami uz gnojište). Spumpati gnojčinu-isprazniti jamu s gnojnicom ili gnojovkom pomoću električne crpke.

Čučica! (Kokoš, kokica; tako je baka zvala kokoš da ju nahrani).

Idemo spatek (idemo spavati; tako je djed znao reći  kad je već bilo kasno navečer).

Mirnega blaga puno u štalu stane (narodna poslovica; ako je u kući puno ljudi, to ne smeta ako je među njima mir i sloga).
Slićna poslovica: Gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna.

Ti češ i na svoj sprovod zakasniti (općepoznato; veli se onome tko uvijek zakasni).

Odi vodu kosati (veli se u šali djetetu koje veli da mu je dosadno, a može se igrati.

Kosati (sjeći, rezati odreske ili na tanje dijelove).
Skosaj buću (nasjeći bundevu na manje komade)

Kaj si ti od staklara sin/kći? (pita se onoga tko stane ispred da ne možeš vidjeti).

Kaj si betežen? (zar si bolestan? -naglasci na e, srednje e malo oduljeno).

Boliju me križa (bole me leđa).

Boli me buša (boli me trbuh, obično se za malu djedu veli da ih boli buša).

Šišek (vrat; naj me za šišek! -nemoj me držati, stiskati za vrat).

Kotec (svinjac)

Došlo mu bude pod nos kaj cigajnici kokoš (veli se za onoga koji nešto ukrade; ciganke su znale prosjačiti po kućama i dok bi domaćin otišao u kuću one bi za to vrijeme ukrale kokoš i sakrile u haljinu, a kokoš bi poslije došla pod nos za ručkom).

Ne maži masnoj guski vrat. (ne darivati bogataše).

Nije teško gusku u vodu zatirati (otjerati; veli se kad netko nešto jako voli da ga se s tim lako privuče).

Ma kaj te je sram! Sram te je k'o kobilu kad se voz spreiti! (Ma što te je sram! Sram te je kao kobilu kad se voz (sijena) prevrne! -veli se onome tko glumi da ga je sram nečega).

Spreititi/sprehititi (prevrnuti, prebaciti; voz se spreitil -voz se prevrnuo. Sprehitil se prek plota -prebacio se preko plota i pao).

Ocvirek (čvarak)

Cvreti, scvrla, scvrl (topiti, istopila, istopio; riječ se koristi samo za čvarke; cvreti čvarke -topiti čvarke).

Gledati u križ (gledati ukoso).

Faličan (prikraćen; duševno i/ili tjelesno.

Furiti se (duriti se, biti uvrijeđen)

Furibaba (veli se djetetu koje se stalno furi, stalno se duri radi nečega)

Kiselika (veli se za čovjeka koji se stalno kiselo drži i drži kiselo lice).

Srditi čovjek se ujutro srdi na samog sebe, a popodne na čitavi svijet. (narodna).

Štentati, naj me štentati (ometati, nemoj me ometati)

Zaštental me je (zadržao, omeo me je; kad netko nekoga ometa u radu).

Splatiti, splatil sem (teško se namučiti, namučio sam se; raditi na polju i od vručine i jakog umora to reći kad je posao gotov).

Spešati (klonuti, malaksati, iznemoći)
Daj si poječ da ne spešaš (pojedi si da ne kloneš).
Buš spešal (budeš klonuo)
Kaj si spešal? (kaj si klonuo, iznemogao?) 

Pristranjčiti (postaviti se u ispravan položaj pri radu).
Daj se pristranjči (veli se nekome tko se kilavo, nepravilno ili nespretno drži u radu, sjedi ili leži neprikladno).

Tak' sam k'o trinajsto prase. (veli onaj koga drugi zanemaruju u kući).

Zabacivati (zanemarivati, zapostavljlati, obično se misli na roditelje koji zabacuju nevoljeno dijete).

Zametati (teži izraz od zabacivanja. Znači i zanemarivati, odbacivati i obezvrjeđivati.
Zametala ga je (veli se za materu da je odbacivala svoje dijete, a ono je sad odraslo i vide se loše posljedice na njemu).

Zametati (zatrpati)
Sve je zametano (sve je zatrpano, u neredu. Misli se na sobu, radionicu, dvorištu gdje su stvari razbacane i neposložene.
Zameći to (zatrpaj to)
Sneg nas je zametal (snijeg nas je zatrpao).

Zmetati (istovariti, isprazniti).
Idem voz zmetati (idem kola (sa sijenom ili slamom) istovariti. Obično sa vilama.

Iti peške (ići pješke).

Rubača (muška ili ženska košulja; suknja koja je štikana, plisirana, u bijeloj boji i nosi se ispod pregače).

Oprava (haljina od glave do pete u jednom komadu).

Opravilek (sva odjeća koja se nosi na sebi).

Kita (pletenica od kose na ženskoj glavi).

Bogec (siromašan čovjek, prosjak, beskućnik, netko tko nema nikoga).
Bogica (siromašna žena, prosjakinja, beskućnica).
Bokček (siromašno dijete)
Bokček mali (veli se bolesnom djetetu).

Zdrapan (poderan)
Hodati zdrapan (ići u poderanoj odjeći).

Žutica (naziv za lanenu košulju).

Na brzinu se buhe/muhe lovaju (veli se nekome tko želi nešto napraviti na brzinu i bez razmišljanja).

Handrast (nespretan, brzoplet)
Jesi handrast (baš si nespretan).

Iščeš obreska? (veli se djetetu koje izaziva odrasle, to je upozorenje da bi moglo dobiti batine).

Mrelo (ušteđevina za troškove pogreba; odjeća i stvari za pogreb).

Bekino (prljavo, zmazano).
Naj, to je bekino! (Nemoj, to je prljavo!)
Baš si bekin. (Prljav si) Izraz bekin veli se djetetu da se ne uprlja ili se uprljalo.

Zmazan (prljav).

Stupnički rizling (obična voda; kad se nekoga želi ponuditi, a nema s čime, veli se u šali:"Imam samo stupnički rizling." Po mjestu življenja i vinu da djeluje uvjerljivije).

Paček (papak u stoke).

Musanec (kukuruzna snijet; ustilago maydis tul. -bijeli mjehuri ispunjeni crnim sporama koji rastu na pokojoj stabljici kukuruza. S tim su zločesti odrasli zamusali (uprljali) djeci lica).
Zamusan (od hrane umrljan oko ustiju).

Žuta rasa bude svet prevladala (žuta rasa će prevladati svijetom; rekli su stari ljudi govoreći o kinezima jer ih puno ima).

Dve hiljade godina ili - ali. (stari ljudi su to znali reći u vezi nadolaska 2000. godine da bi se moglo nešto dogoditi).

Tko će staroga konja učiti jašiti (slavonija; veli se za čovjeka koji se želi baviti s nečim a prestar je za to. Ili kad ga se želi poučiti, a on ne prihvaća).

Nedopovedan (nepoćudan;  čovjek kojemu se ništa ne može dopovedati ili dokazati, reći, objasniti nego radi po svome).

Povedati (pričati, govoriti).
Daj poveč kak je bilo tam! (daj reci kako je bilo tamo!)

Sprnuti (strunuti, raspasti se, zgnjiliti; bilo u zemlji, bilo utjecajem vremena.
Hiti to na gnoj, to bu sprnulo (baci to na gnojište, to će strunuti. To može biti trava, kuhinjski otpaci, strvina).

Pozabiti (zaboraviti)

Zašinfati (ukoriti koga, očitati mu bukvicu)

Nagrajsati (nastradati, dobiti batine, izvuči kraći kraj)
Nejdi tam jer buš nagrajsal. (ne idi tamo jer češ nastradati).
Pazi da neš nagrajsal. (pazi da ne budeš nastradao).

Fakin, fakinka, fakini (zločesta djeca i mladež)
Fakin jeden! (Ukor zločestom dječaku koji je napravio štetu ili je drzak.

Čitaba (dokument)
Sve je sređeno, čitaba je tu. (dokumenti su ovjereni, potvrđeni).
To je čitava čitaba. (veli se kad nešto negdje puno piše i ima puno za čitati ili prepisivati).

Drukati (od njemačke riječi druecken-pritiskivati)
Naj me drukati! (nemoj me gurati!)
Kaj me drukaš! (Zašto me guraš!, kad netko nekoga rukom ili laktom gura).

Gibanica (kolač orahnjača ili makovnjača).

Rubec (rubac, marama).

Zaklenuti, zaklepati (zaključati vrata).

Okno (prozor).

Zaprti (zatvoriti).
Zapri vrata (zatvori vrata).

Maznuti (udariti)
Tak te bum maznul da buš odletel! (Tako ću te udariti da češ odletjeti! -veli se u srdžbi nekome tko izaziva. Može se reći u šali i sa smješkom djetetu kad je zločesto).

Maznuti (ukrasti novce; šatrovački izraz).

Zezuti (izuti se)
Zezuj se (izuj se).
Zezuj čizme (izuj, skini čizme).

Nigdarjevo, sveto nigdarjevo (nepostojeća svetkovina. Kad se hoće reći da se nešto nikad neće dogoditi. 
Kad se ženiš? -na nigdarjevo!)

Kopčati (shvaćati). Kad se nekome nešto govori ili objašnjava, na kraju ga se pita:"Kopćiš?" 

Globa (novčana kazna). Zaustavila me policija jer se nisam vezal pak sam globu platil. Skoro uvijek se misli na kaznu zbog prekršaja u prometu).

Dojdi sim, nosil te bum pišivega lonca (dođi ovdje, nosit ću te pišivog lonca); tako se pozove dijete i nosi na leđima.

Pišiv (crvljiv)
Pišiva jabuka (crvljiva jabuka).

Neš (ne budeš)
Neš išel znami? (ne budeš išao s nama?)

Baltica (mala sjekirica)

Širočka (mala sjekirica sa posebnim dugačkim i širokim sječivom i vrlo kratkom drškom. Služi za sjeckanje bundeva, kukuruzovine, repe kod hranjenja stoke).

Porezati (posjeći; kod ozljeda).
Porezal sam se na nož.

Trgovina (naglasak na i) -voće ili povrće koje se nosi na prodaju na tržnici.
Spremila sam trgovinu (pripremila sam robu; voće i/ili povrće za prodaju).

Potući (pobiti, uništiti)
Sve su ih potukli (sve su ih poubijali).
Tuča nam je sve potukla na polju (tuča nam je uništila usjev na polju).

Mačkaraš (osoba ili grupica ljudi preodjevenih da ih se ne prepozna. Nepozvani su došli na svadbu, malo otplesali, otpjevali i otišli. Nudili su ih pićem. Bili su to domaći ljudi iz sela, muški i ženske. Preodjevali su se u drugi spol.

Vjenčani kumovi ili debeli kum i kuma (obično muž i žena; jedan par mladenki i drugi par mladencu. Bili su svjedoci kod vjenčanja. Ako nisu bili supružnici onda je to mogao biti tko drugi ali uvijek u paru. Oni su mladencima prvi dali novčani dar i primali darove od drugih. Po njihovom daru su se i drugi ravnali.


Pobirati (brati). Poberi jabuke.

Klopotec (sprava koja na vjetru pravi buku. Postavljena je na visoko drvo na brk (vrh) i okreće se. Njome se tjeraju čvorci, vrane).
Jezik ti ide k'o klopotec (veli se nekome tko brzo i puno brblja).

Škvorec, škvorci (čvorak, čvorci).

Krepan (uginuo, crknut; veli se za životinju).

Samica (naglasak na i; jedinica u roditelja, kćer bez braće).

Plašilo (strašilo za ptice).

Hititi (baciti).

Natikavati (miješati se u tuđe razgovore ili poslove).
Kaj se natikavaš!

Tu nema ni kraja ni konca (nečijem govoru ili nekom poslu).

Ščeknuti (štipnuti koga ili se bolno prignječiti uz nešto).

Našpranjiti (nabosti prst ili ruku na trn ili špranju na drvetu, daski, tako da se mora izvlačiti iz kože).

Klencarice (djeveruše; dvije djevojke koje su na vjenčanju uz vjenčane kumove pratile mladenku. Bile su svečano odjevene sa cvijetom u kosi).

Klencari (mladići; dva svečano odjevena momka koji su pratili mladenca).

Kopanja (hranilica za svinje pravokutnog oblika. Izrađena od betona. U sredini je udubljena. Dugačka oko 1 m, široka oko 40 cm i prilično teška.

Pak (opet).
Pak si zakasnil.

Droben (sitan, kržljav, nerazvijen).
Drobno dete (dijete koje je sitno i nerazvijeno za svoju dob).
Droben krumpir (sitan krumpir, koji je slabo izašao).

Cujzek (mladi konj).

Otkos (prva košnja trave ili prvi otkos).

Otava (druga košnja trave ili drugi otkos).

Otavić (treća košnja trave ili treći otkos. Vrlo rijetko dolazi).

Kilav (trom, spor, nespretan).
A jesi kilav!

Lukna (rupa).

Pozabiti (zaboraviti).

Deti (staviti).
Deni to na stol (stavi to na stol).

Kak' daleko zajec ide v šumu? -do pol', dalje ide van.

Kuriti (ložiti)
Zakuri peć (naloži peć)
Skuriti (spaliti)

Spigati (svinuti)
Spigana žica

Jafkati (jaukati, cviliti, drečati se od bola).

Prejti (otići)
Kam si prešel?

Prnjav (šupalj, ono što ima rupu).
Prnjava vreća, prnjave hlaće, prnjav lonac

Kvaran (oštećen ili zakinut u novcu ilie čemu drugome).
Evo ti 10 kuna da neš kvarna. -evo ti 10 kuna da ne budeš zakinuta, u manjku ili gubitku. Veli se i daje onome koji nije dobio koliko je zaslužio ili trebao dobiti od onoga koji to govori ili od nekoga drugoga.

Kušni i pusti (poljubi i ostavi; veli se djetetu kad dira neku stvar koja se može razbiti ili potrgati).

Ostavina (ostavinska rasprava na kojoj su prisutni nasljednici). 


Kajla (drveni klin koji je na jednom kraju deblji, a na drugom završava u špic). Služi da se može zabiti u nešto što se olabavilo. Obično se zabija u deblo da se raskoli. Također se zabije ako sjekira zaglavi da se može izvaditi.
Zakajlati (zabiti drvenu kajlu). U prenesenom značenju misli se kad netko nekome zabije kajlu; odgovori mu ili nešto veli a drugi ne može na to ništa reći. Obično se zakajla onome koji se pravi važan ili se hvali. "Kako mu je zakajlal."

Naši mame, naši tate (tako se nekoć oslovljavalo roditelje iz poštovanja,baka je čula te riječi u djetinjstvu ali se ne sjeća da su njezini roditelji svoje roditelje tako oslovljavali). 

Tak' si k'o ispitek (kaže se premršavom čovjeku).

Diši (miriši; naglasak na zadnje i).
Kak ovo cveće diši! (kako ovo cvijeće miriši!)

Gospodina (naglasak na i; dar koji su seljaci davali vlastelinu).

Kaj buš doma, doma ljudi miraju! (Što ćeš kod kuće, kod kuće ljudi umiru! - veli se čovjeku koji na upit kamo ide veli da ide kući. Hoće mu se reći da se ne žuri kući i da još malo pričeka porazgovori se i druži).

Perilek (stari naziv za krpu s kojom se prije pralo suđe. Veće prljavštine su čišćene sa pepelom nasipanim na perilek. Njime se strugala površina lonca. Još veće prljavštine su ostrugane sa sitnim pijeskom. Masnoće su bile ispirane sa vrlo vručom vodom).

Obojek (krpa kojom se nekoć dok još nije bilo čarapa zamatala noga prije obuvanja cipela).

Pisalo (pisaljka, olovka; naglasak na a).

Zdreckati (zgnječiti).

Parenica (naglasak na prvo a; parenica je drveni lagav poput onog za kiseljenje zelja. Zapremine oko 150 l. Služila je nekoć za kupanje. Zagrijala bi se voda na štednjaku. Voda bi se nalila u parenicu. Prvo bi se oprala djeca, a zatim odrasli. Parenica je bila dovoljno velika za sjesti na dno).

Šparet (štednjak na drva; veli se još i šparherd ili šparhed. Riječ dolazi od njemački "sparen" -uštedjeti + "herd" -ognjište. Štednjak tj. ognjište koje zatvorenog oblika da se ne rasipa snaga vatre za razliku od otvorenog ognjišta).

Preveli pažul (nezreli ali ispunjeni grah koji se kuhao za varivo ili na šalatu). Samo neke sorte poput trešnjevca su mogle biti za preveli pažul.

Čušpajz (varivo)

Čez (kroz)

Mrl (umro)

Imaš glavu za četiri noge. (U šali veli stariji mlađemu kad nešto pametno napravi ili veli). To je znao reči moj djed.

Jezikova juha (dobiti prigovor ili ukor od nekoga).
Dobil sam jezikovu juhu.

Iskati (tražiti).

Grižavo (nezrelo, zeleno)
Naj jesti grižave jabuke! (Nemoj jesti nezrele jabuke!)

Za volju društva i pop se oženi. (to se veli onome kome se nudi piti, a taj odbija. Veli se i za onoga koji ne zna reći ne u društvu).

Tebe bi trebalo po smrt poslati. (veli se nekome tko je spor kad je trebalo nešto donijeti ili obaviti).

Ti češ i na svoj sprovod zakasniti. (veli se onome tko redovito kasni).

Culo (krpa u koju se zavezala hrana i nosila na polje. Mogle su se nositi i druge stvari).

Spuknuti (iščupati).

Potepsti se (pokvariti se u lošem društvu)
Potepel se je

Škura boja (tamnocrvena boja)

Brane (poljodjelsko oruđe za usitnjavanje izorane zemlje. Sastoji se od metalnog ili drvenog rešetkastog pravokutnog dijela površine 1 četvorni metar. Na donjem dijelu su metalni ili drveni šiljci. Prikvačilo se za konja ili za traktor (rijetko). Na konjske brane znao bi stati čovjek da bi grude bile bolje usitnjene.
Išel sem vlačiti, ili zabranal sam (usitnio sam zemlju branama).

Sopun (sapun)

Vrnuti (vratiti)

Baba (baka)

De? (gdje?)

Ocet (ocat)

Snočka (sinoć, jučer navečer)

Čera (jučer)

Kojn (konj)

Prijeti (naglasci na i, e; primiti se za nešto)
Prijel se je za drvo (primio se za drvo)

Naječ se (najedi se)

Odi (idi)

Beš! (Bježi, veli se nekome tko smeta ili izaziva)

Kemu (kome)

Zlupati (razbiti)

Jejce (jaje)

Tener (tanjur)

Menjše (manje)

Vekše (više, veće)

Curička, curičkica (malena djevojčica)

Dečkec, dečkerec (malen dječak)

Uvrgel, vrgel (uvrgnuti se, umetnuti se na koga)

Prisličiti se
Prisličil se je vragu (postao je izgledom, pogledom ili držanjem sličan vragu; veli se za onoga koji se u srdžbi, mržnji, opsjednutosti prisliči vragu).

Leže (lakše)
Deni si na pleča, bu ti leže nositi (stavi si na leđa, biti će ti lakše nositi).

Prilen (u šali, isto što i lijen ali malo blaže rečeno).

Božji pasek (duga)
Pasek (opasač, pojas, pas).

Kad ukućani znaju da pred vratima kuca znanac ili rođak onda mu u šali vele:"Natrag!" Znanac ili rođak ako zna za tu šalu uđe natraške kroz vrata. Ostali bi se zbunili i ravno unutra.

Pozdravljanje:
Dobar dan! -Bog daj! (prva osoba pozdravi, druga odzdravi)
Bog daj sreću! -Bog daj zdravlje! (prva osoba nastavi s pozdravom i druga osoba završi s pozdravom). Muški skinu šešir ili kapu kod pozdrava ili je samo malo pridignu.

Šofa pošnjofa (tako se veli za svetu sofiju 15.5. Može doći mraz i uništiti biljke).

Onaj tko se vrati kući poslije mise, veli ukućanima:"Bog podeli svete meše! (mešice)" Ukućani odgovore:"Bog podeli"

Brsati (rastepati)
Kokoši su zbrsale kuruzu, pšenicu i slično. Kokoši nisu bile gladne pa su s kljunom tu i tamo pozobale koje zrno, a ostalo zrnje su zbrsale u stranu, odnosno rasteple ga.
Može se reći i za druge životinje, npr. krave da su zbrsale sijeno.

Pekel (pakao)

Plašilo (strašilo za ptice)

Ježdovec (kako je nastalo ime sela Ježdovec? Išli su po putu jež i ježica. Ježicu su kola povozila pak je ostal jež dovec!).

Povoziti (kolima pregaziti nekoga ili nešto)

Dovec (udovac)

Kak se bu to živelo ak se bu debelo spalo (tako je znao reći moj djed).

Bog prekriži delo i težaka (veli se kad je posao gotov)
Bog prekriži jelo i pilo, dušu i tijelo i sve dobro djelo. (veli se kad se ide jesti).

Teraj kume riđu da te ne obiđu! (Tako se reklo nekome da potjera konja s kolima da brže ide).

Zameknuti (zamrijeti, obamrijeti; kad netko zakasni ujutro onda u šali veli:"Zameknul sam se")

Tko ima strica i u nebo se dosmica (dovuče). Veli se u šali kad je riječ o vezama za zapošljavanje.

Sretan ti rođendan! Nemam ništa da ti dam. Imam jedno prase koje čuvam za se! (Veli se u šali nekome kome je rođendan, a onda mu se preda poklon).

Navrnuti (navratiti)
Navrni se k meni.

Canjek (krpa ili pelena).

Sveta Luca snegom fruca (veli se da za svetu Luciju 13.prosinca snijeg dobrano pada)

Sveti Matija led razbija, ak ga nema on ga sprema (veli se da je za sv. Matiju apostola 24. veljače po starom kalendaru popustila zima. Po novom kalendaru sv. Matija je 14. svibnja).

Zaimač (bunar na polugu. Drvena greda vodoravno stoji na sredini poduprta rašljastom gredom. Prednji kraj se s vedrom zakvačenim na drvenu motku spusti u bunar)

Trušar (osoba koja nosi vino na stol na svadbi i brie se da svi imaju dovoljno).

Domaći (osoba koja drži zdravicu na svadbi. Obično stariji čovjek).

Skubem (čupam)
Skubem, skubeš, skube, skubemo, skube, skubeju. Prošlo vrijeme: oskubel
Ja sam oskubla guski (ili patki) perje. Ja sam očupala guski (ili patki) perje.
Skubsti (skupsti) gusku ili kokoš (čupati perje guski ili kokoši)
Skubsti (skupsti) za lasi (čupati za kosu)

Likovo (kad je nešto gotovo ili pri kraju. Npr. baka donese zadnji paradajz s polja, da ga nekome i veli:"To ti je za likovo." Obično se veli:"Sad je likovo!" Npr. poslije višednevnog čehanja perja i zadnji dan pred kraj žene vele:"Sad je likovo." Kad završe, malo si pojedu i popiju. Tako se veli i nakon zgotovljenog posla poput kopanja, trganja kuruze).

Prispodobiti (prisličiti se ili uvrgnuti na nekoga ili nešto. Kad se zločest čovjek rasrdi, prispodobi se vragu).

Nigdar ni bilo da ni nekak bilo (nikada nije bilo da nije nekako bilo; veli se kad je teško da će i te teškoće proći).

Porušiti se, porušil se (od starosti ili bolesti oronuti, postariti se).

Pretržica (žena na tržnici koja kupuje robu radi preprodaje, prekupac. Kad netko želi svoje proizvode što prije prodati ili što prije otići s tržnice ode pretržici i proda joj po nižoj cijeni).

Moram iti tam kam kralj mora iti (to je moj djed znao reći kad je išao na zahod).

Žmah (okus)

Ne budi tebi potuženo...
Ne budi tebi potuženo, 30 presadnica paradajza mi je nekakva glista pojela. Veli se u želji da se i drugome isto ne dogodi.

Ti ideš s kokšami spati (veli se nekome koji rano ide u krevet).

Pripeće, bude padalo (rekli su stari ljudi kad je sunce pripeklo ili pržilo da će biti kiše i kiša bi pala).

Pomozi sirotu na svoju sramotu (jer je nezahvalna i drska).

Šivenka (igla za šivanje).

Kaj se mora nije teško (veli se za neki posao ili dužnost koja se ne može izbjeći).

Ludo pa živi (veli se za ludoga kad izvodi ludosti po Božjem dopuštenju, a ne možeš ludoga spriječiti).

Nemoj se s rogatim bosti (ne raspravljaj se sa zlim).

Svaka hiža ima križa! (veli se da u svakoj kući ima poteškoća).

Glen (bijela prevlaka na rasolu u kojem se kiseli zelje).

Ak je bolje tvoj, bolje ga se boj! (Čuvaj se najbliže rodbine)

Trdno, trden, trdna (bakina kuhinja je trdna; to znači da je dobro napravljena, kroz prozore ne puše i slično. Ne veli se u odričnom smislu).
Zatrditi prozor da ne puše kroz pukotine
Zatrditi vrata da ne puše ispod njih
Zatrditi rupu da ne curi

Kesno je popoldan k meši (kasno je ići popodne na misu; veli se za onoga koji kasni ili mu je kasno da nešto učini što je trebao učiniti. Npr. netko veli za mlađu ženu koja je ostala bez muža sama s dvoje djece da je trebala imati više djece koja bi joj sada pomogla, a drugi veli:"Kesno je popoldan k meši." tj. trebala je prije misliti na to.

Haklik (osjetljiv, uvredljiv)
E jesi haklik ( veli se onome koji se lako prehladi ili razboli)

Ideš zmenom za pajdaš(a)? (ideš samnom kao sudrug, suputnik? Pita se nekoga koji ne treba ići ali ide da pravi društvo).

Zamuž (zamuš); ići za mužem, udati se; miraz
Ona je prešla zamuž u Stupnik 
Ona je dobila zamuž 2 rali zemlje i opremu tj. rubeninu, namještaj i slično.

Kaj ti plašiš kišu? (veli se onome tko nosi kišobran, a kiša ne pada)

Tak je bedast da čuje kak trava raste (veli se za onoga koji gluposti izvađa).

Kad buš došel doma? -Kad me vidiš onda me se nadaj! (veli se u šali kad se ne zna kad će se doći)

Čekičati
Išel sam lugaru da mi čekiča
Došel je lugar i čekičal mi je
(Čekičati znači obilježiti drvo za sjeću. Lugara se pozove o on označi drvo ako smatra da je za sjeću i tek onda ga vlasnik smije posjeći inače bi platio kaznu makar je njegovo. Lugar je mogao i ne označiti drvo.)

Čiga (čekrk, vitlo)

Ma kaj je dobar, dobar je samo dok spi! (veli se za onoga o kojemu se čuje da je dobar, a nije. Veli se u polušali i za dijete).

Držiš se k'o pura! (veli se nekome tko se pokislo drži).

Penza (teret od kamena ili nečeg drugog koji se stavlja na zelje da se ukiseli u bačvi. Penza može služiti i u drugu svrhu).

Dobiti "košaricu" (biti odbijen)
Momak prosi djevojku, a ona ga odbije pa mu se dečki rugaju:"Kaj si dobil košaricu?"
Nudiš nekome kolača i veliš mu:"Daj si zemi, neš mi dal košaricu".

Gruba (trudna, krupna)
Katica je gruba; kupi grubu sol.

Poškoden, poškodna (štetan, štetna; veli se za onoga koji radi štetu.
Branka je poškodna, udesila je pasirku za paradajz.

Ošpotati (ogovarati nekoga nemilo)

Idem u kancelariju! (veli se u šali kad se ide na zahod jer se mora sjesti)

Ići na stran (ići obaviti nuždu)

Čuvaren, čuvarna (štedljiv, marljiv, dobar gospodar ili gospodarica).

Ptičje mleko 
Sve sam mu dal, još mi samo nedostaje ptičje mleko. 
Sve sam ti dao, hoćeš još ptičjeg mleka?
(veli se za onoga ili izravno njemu kad mu hoćeš ugoditi najboljim i od svega što imaš a taj još nije zadovoljan).

Sklavuren, sklavurna (lijepo, skladno; veli se obično u negativnom smislu za stvari)
Ova kuća nije sklavurna.

Štokrlin (mali stolac bez naslona)

Kal (blato)
Pajcek se kališe (Prase se valja u blatu)
Skoro sam se skališal (zamalo sam se uprljao ili pao u blato).

Tak' je zima k'o u kusnici (tako je hladno kao u psećoj kućici; vrlo je hladno).

Šlepuček (trulo jaje, mućak)

Čega se oči bojiju to ruke činiju (čega se oči boje to ruke čine; veli se za posao koji izgleda teži nego što je).

Zaklenuti (zaključati)

Krava doji na gubec (hoće se reći da krava daje više mlijeka kad ju se bolje hrani).

Držiš se za me k'o torica!
Tak si k'o torica!
(roditelji vele djetetu da se previše drži uz njih ili se previše mota oko njih a može se igrati; veli se i nekome drugome tko je dosadan, nametljiv i ne da ti mira). Torica je drač čije sjemenke se zakvače za odječu i teško se skidaju. 

Krpe su mi se došle (kad se hoće reći da su se poderale, istrošile, može se reći i za druge stvari npr. cipele).

Nit' ne tuli nit' ne kruli (veli se nekome ili o nekome)
Kod tebe nit ne tuli nit ne kruli (Nemaš u štali ni goveda ni praseta).
Veli se tako i za nekoga da je siromašan. Može se reći i za lijenčinu.

Staviti u školu 
Stavio sam 20 presadnica paradajza u školu (veli se kad se presadilo 20 presadnica, može se reći i za nešto drugo što se presađuje).

Da može zgrabil bi sa sve četiri (kaže se podrugljivo za lakomca koji želi nešto steći ili je stekao, zgrabio, pridobio više nego mu treba, npr. na groblju ima čak tri grobna mjesta).

Deti zube na klin
On bu jel puricu, a ti kokota, a ja bum del zube na klin ak' ne dojdu ribe. (veli se u šali kad netko ostane bez nečega, izvisi).

Slukan (mršav)
Tak' si k'o slukan. (veli se nekome da je jako mršav).

Tučan (uhranjen)
Piceki su ti lepi tučni. (pilići su ti lijepi i uhranjeni).Veli se samo za perad.

Črešnja (trešnja)

Dedeki 
Daj počupaj te dedeke. (veli se za luk koji je otišao u cvat).

Jureki i katice (zagorski naziv za patuljaste kokoši. U Stupniku ih zovu čučurlinci, u stručnim knjigama zovu se bantam).

Šajka (drveni čamac s klupom za prijevoz ljudi na rijeci, s obale na obalu).

Vetel (otkos trave pri košnji).
Daj prevrni taj vetel. (Preokreni taj otkos). Preokreće se vilama ili roglama.

Trnac (voćnjak).

Kaj kažeš to mljekarstvo! ili Vidi ti se mljekarstvo! (veli se nečednici koja ima razgaljena prsa, nezakopčanu košulju, duboki dekolte i slično).

Izvađati bijesne gliste (veli se za nekoga ili više njih, a može i izravno kad rade nešto što nema veze sa zdravim mozgom. Kad se dosađuju pa rade gluposti. Kad se ponašaju neozbiljno, lakrdijaški.
Kad dijete od dosade ide amo-tamo, maše rukama, galami, trga igračke pa mu se veli:"Kaj izvađaš bijesne gliste?! ili "Prestani izvađati bijesne gliste!"

Sama hvala niš' ne valja (veli se za hvalisavca koji se sam hvali).

Kuvarna (ljetna, vanjska kuhinja)

Fot, faček (pogrdni naziv za vanbračno dijete).

Čmrl, čmrla (trom, kilav, nesnalažljiv, mrtvo puhalo, lijen, spor).

Fletan, fletna (poletan, hitar, brz; suprotno: čmrl).

Tak ti stoji k'o prasici sedlo! (veli se kad neka stvar ili odječa na nekome loše stoji).

Fektati (iznuđivati, moljakati)
Nemoj me fektati.

Žreti (žderati).

Testo se saja (tijesto je umiješeno i diže se).

Nucati (koristiti, upotrebljavati)
Rešeto se znucalo (rešeto se pohabalo).

Pikanina (muška ili ženska narodna nošnja).

Lisikati (sijevati, sijevanje munje). U prenesenom značenju se pogrdno veli nečednici u kratkoj suknji:"Kaj ti se (rit) lisiče!" ili "Lisiče ti se!"

Navudren (nadaren).

Kaj ga dalje porineš, dalje ide. (porinuti-pogurnuti; veli se za čovjeka kojeg moraš za sve moliti, a morao bi to sam napraviti.

Mrelo (odjeća, stvari ili ušteđevina za pogrebne troškove).

Tentati (nagovarati).

Duge lasi, kratka pamet (pogrdno se veli za žene kad naprave kakvu glupost ili ne naprave što su trebale).

Kad deca imaju novce kramari tržiju. (tržiti-zaraditi; veli se da djeca ne znaju sačuvati novce kad vide kakvu privlačnu igračku. Može se reći i za odraslu rasipnu i neodgovornu osobu).

Kramar (prodavač svega i svačega na proštenju ili sajmu. Ima svoj štand ili stol sa posloženim igračkama, odjevnim predmetima... većinom uvozne i loše kakvoće i ne baš jeftino).

Cipov (bijeli kruh)

Božja mati, Božji sin ako najdeš daj mi sim! (veli se kad se traži izgubljena, zaboravljena ili zametnuta stvar).

Sv. Furijan (sv. Florijan)

Dobar je strah komu ga je Bog dal (veli se nekome ili za nekoga tko odustane od lošeg posla ili nakane kad je oštro upozoren).

Crni nas paca (crni, rogonja, zloduh u nekom čovjeku nas paca tj. čini nam zlo iz zlobe).

Mam (odmah)

Sveti Petar u raj pođe, za njim grešna duša dođe, pa besjedi sveti Petar: Koliko si živoval nisi raja dostojala, vrati se natrag grešna dušo. (prema kazivanju bake koja je to u školi naučila)

Tko prosi taj nosi (narodna poslovica iz Podravine)

Spahati ili općiniti (vjetriti grah ili nešto drugo na vjetru da odlete lupinke (ljuske).

Imaš rep? (veli se nekome tko iza sebe ostavlja otvorena vrata).

Krajcati se (mimoilaizit se u vožnji autom).

Ogranuti
Kad se ograne onda bumo luk posadili (kad se zemlja prosuši onda ćemo luk posaditi. Veli se kad je premokra zemlja za sadnju. Drugi izraz: opuše.

Bajtica (drvena kućica, potleušica)

Svaki osel na svoj posel (osao-magarac. Veli se kad se mora ići na posao)

Kruha i luka i nema gladi (veli se kad je oskudica u hrani)

Gliboko (duboko)

Naj vodu u more zlevati! (nemoj vodu u more lijevati. Veli se nekome tko hoće novčano ili materijalno pomoći bogatašu).
Slično: Nemoj masnoj guski vrat mazati.

Lagana kola idu daleko (misli se na životnu mudrost po kojoj čovjek neopterećen brigama i pretjeranim radom više postigne i duže živi. Bez uzrujavanja se brine samo za ono što mu je dovoljno).

Koga nema nema mu ni djela (udjela) (veli se za nekoga tko je zakasnio, npr. na ručak).

Nemreš ga loviti ni za glavu ni za rep (veli se za nekoga tko je stalno odsutan, a trebaš ga).

Putača (guša, voljka kod peradi)

Tko pod voćkom kosi taj voće prosi (velise za onoga koji na jesen ne okopa i ne pognoji oko voćke pa mu se zaraste trava).

Pritrditi (nasititi se; poslije ručka, a posebno na nedjelju, ako nema kolača osječaš se gladan. Ako ima kolača onda si si pritrdil, zasitio se).

Prevrgnuti (kadifice su se prevrgnule. Veli se kad se nešto pomiješa ili iskriža međusobno između dvije ili više sorti i više nije izvorno, npr. od žutih i smeđih kadifica nastanu šarene).

Izvana huj, iznutra fuj (veli se za nečiju kuću ili okućnicu koja je izvana uredna, a u kući je sve zametano i u neredu).

Zmotan si k'o strnišće (veli se za prevrtljivog čovjeka koji često mijenja mišljenje i odluke).

Strnišće (strnište, oranica nakon žetve)

Nemam se žnjim (s njim; veli se kad si netko nije u dobrim odnosima s drugim čovjekom).

Glanja (cjepanica)

Tko je bliže peći taj se bolje grije. (veli se za onoga tko ima privilegije ili povlastice kod vlasti, utjecajnog roda, rodbine).

Oblecilo (općeniti naziv za odjeću i krevetninu).

Oblecilo za vanjkuš (jastuk) je vanjkušnica.

Poplun (grč. pokrivač od vate ili perja, jorgan)

Šlifer (njem. platnena navlaka za krevetske pokrivače)

Koperta (tal. ukrasni pokrivač za krevet)

Blazina (prostirka u postelji, stavlja se na madrac ili se samo na tome i spava. Blazina je ispunjena perjem).

Izvan ruke (veli se kad nešto ili netko nije dostupan. Zdenčina mi je izvan ruke tj. Zdenčina mi je predaleko, teško mi je tamo doći).

Osnažiti (očistiti; npr. osnažiti štalu, očistiti staju)

Poštrajiti (posipati slamu u staji)
Poštrajiti štalu 

Okožati (obogatiti se)
Okožal se je
Okožao sam se

Pomogel se je (udebljao se)

Ne traži kruha nad pogačom (veli se onome koji nije zadovoljan s onim što ima, npr. živi u dobrim uvjetima i misli da će mu drugdje biti još bolje, a u stvari je bi bilo lošije).

Kaj ti misliš da neš mrla? Kaj buš ti za seme ostala? ( veli se nekome tko se boji govoriti o smrti ili ne želi o tome govoriti jer misli da će vječno živjeti).

Piješ k'o duga (veli se nekome tko može puno popiti. Može se reči za alkoholna i bezalkoholna pića).

Kad me vidiš onda me se nadaj (veli se u šali kad te netko pita kad će te se opet vidjeti).

Zdurati (završiti težak posao, putovanje)

Bolje da te zmija ugrize nego da te ogrije ožujačko sunce. (prema bakinom kazivanju).

Imaš fučku na glavi (veli se nekome tko se udario po glavi i dobio kvrgu).

Kaj te kruha prosim? (veli se onome tko se miješa u tuđe poslove, razgovor).

Pošikavati (progoniti)

Sama hvala niš ne vala (tko se sam hvali, lažno se hvali).

Dobro jutro, dobar dan, nemam ništa da ti dam. Imam jedno prase koje čuvam za se! (veli se u šali kad se nekome čestita. Umjesto dobro jutro, dobar dan može se reći: sretan rođendan ili sretan imendan...)

Kaj ti kršeli v riti kopaju. (veli se djetetu ili nekome tko izaziva, više-manje u šali. Kršeli su konjski crvi koji su se znali pod repom pojaviti).

Završetak bloga, odnosno dok ne prikupim nove stare izraze.